Osnovna škola Antuna Gustava Matoša Čačinci

Vukovarska zemlja

Opet je došao hladan studeni,

 opet se bude stare rane…

A tamo negdje u daljini netko nekoga

još uvijek čeka…

I čeka ga već tri desetljeća,

a o njemu nema ni traga ni glasa.

Kroz glavu mu prolazi tisuću pitanja,

no na njih već dugo odgovora nema.

Nema utjehe osobi koja čeka doći na grob

na kojem bi mogla zapaliti svijeću…

Uplakanih očiju dugo godina

sluša obećanja i strpljivo čeka.

A njoj tako dragu osobu već dugo, dugo,

negdje, pokriva hladna vukovarska zemlja.

                                                                             Gabrijela Behin, 8.r.

----------------------------------------------------------------------------------------

Vukovaru moj!

Vukovaru, grade moj!

Tvoji u ratu smrtno stradali ljudi

meni nisu samo broj.

I dok se nebo plavo čudi

kako su Hrvati hrabri ljudi,

moje srce zbog tebe

 ponosno i hrabro kuca

kao kad djetlić orah kljuca.

Hrvatska se zastava na

vodotornju ponosno vijori

dok rijeka Dunav lagano žubori.

                                                               Alen Lokner, 8.r. 

---------------------------------------------------------------------------------------

Vukovar

Njegov toranj i dandanas

tiho nebu prkosi

u spomen ponosa i hrabrosti.

On je spomen na ratnu ranu

u ljudskom srcu zakopanu.

Naši vojnici imali su jedan cilj,

vratiti se u ranjeni grad i

zaboraviti na ratni jad.

Vukovar je puno žrtava

za konačnu slobodu dao.

Tada je mnogo djece ostalo

bez mame i tate pa se

često  pitam zašto su na grad

 pale tolike granate?

Danas Vukovaru možemo zahvaliti

i našu iskrenu mu počast dati.

                                                                     Marija Jurlina, 7.r. 

----------------------------------------------------------------------------------------

Vukovar – nikad zaboravljen

          I ove godine isti muk, ista tišina i dostojanstvena kolona sjećanja. Ranije nisam shvaćala bit te iste kolone.

           Sada ipak više znam. Znam osjećaje koje ovaj dan budi kod mnogih ljudi i znam zašto ih sjećanje na Vukovar rastužuje. Teško mi je shvatiti tu razornu snagu straha, neizvjesnosti i boli ljudi koji danas svjedoče ratne strahote. Dok je njih i dok je nas, nikada se ne smije zaboraviti. Pitam se kako je moguće da je čovjek čovjeku najveći neprijatelj. Otkuda pravo da se uzima tuđe, da se otima dijete iz majčina krila, da se razdvoje obitelji na užasan i neshvatljiv način. Ipak… Grad ranjen, ali toliko ponosan stoji i opire se prošlosti. Prkosi vremenu i vraća svoj stari sjaj. Simbol mira, simbol ljudskosti i simbol hrabrosti. Rane se liječe, ožiljci ostaju.

          Dolazim u Vukovar ponizna, dolazim puna dojmova. Toliko tuge, straha i vjere. Zahvaljujem našim braniteljima koji su dali svoj život za nas. Toliko puta opjevan, nikada zaboravljen. Toliko riječi postoji, ali samo jedno obuhvaća sve što znači žrtva, hrabrost i ponos. Vukovar!

                                                                                           Katija Bušljeta, 8.r.

--------------------------------------------------------------------------------------

Kada kažem Vukovar

Kada kažem Vukovar,

mislim na hrabrost i

na Dunav u čijim su dubinama

životi zapisani.

Kada kažem Vukovar,

mislim na zvijezde što se ljube

i u tišinama štite ranjenu dušu

da bol veća ne bude.

Kada kažem Vukovar,

mislim na stotine suza isplakanih

i na bijeli križ što se s nebom spaja,

mislim na anđele naše na vratima Vukovara.

                                                                   Lana Župan, 8. r. 

Učiteljica Kristina Krolo